Kako morske alge i huminska kiselina uklanjaju neugodne mirise, smanjuju opasni otpad i sprječavaju požare

Čovjek svojim postojanjem i djelovanjem, svjesno ili nesvjesno, u velikoj mjeri negativno utječe na okoliš. U nastojanju da poboljša kvalitetu života, uveo je u okoliš značajne količine štetnih tvari koje izravno i neizravno ugrožavaju ljudsko zdravlje. Brojne studije (npr. WHO, 2018; UNEP, 2022) ukazuju na povezanost onečišćenja zraka, tla i vode s povećanjem broja kroničnih bolesti, uključujući bolesti dišnog sustava i karcinome.

Goleme količine otpada koje se iz godine u godinu gomilaju predstavljaju sve veći problem u svim dijelovima svijeta. Nije riječ samo o količini otpada, već i o njegovim sekundarnim učincima. Studije pokazuju da odlagališta otpada sve češće postaju žarišta spontanih požara (EPA, 2020), koji oslobađaju otrovne tvari poput dioksina, furana i metana. Ti spojevi kontaminiraju zrak i podzemne vode, što dodatno narušava kvalitetu života stanovništva u blizini deponija (ECHA, 2021).

Neugodni mirisi, iscjedne vode zasićene patogenim mikroorganizmima, toksinima i teškim metalima dodatno kompliciraju situaciju. Istraživanja su pokazala da iscjedne vode sadrže visoke koncentracije opasnih tvari koje, ukoliko nisu pravilno tretirane, zagađuju tlo i vodotokove (Journal of Environmental Management, 2019).

U cilju sanacije postojećih problema i preventivnog djelovanja, sve se više istražuje i primjenjuje biološki prihvatljive metode obrade otpada. Među najperspektivnijim rješenjima su morske alge (Ascophyllum nodosum) i huminske kiseline, koje se sve više primjenjuju na odlagalištima otpada zbog svoje učinkovitosti i ekološke prihvatljivosti.

Morske alge, prema istraživanju objavljenom u Bioresource Technology (2021), potiču biološku razgradnju otpada zahvaljujući visokim koncentracijama alginata i prirodnih polisaharida. Prilikom tretiranja čvrstog komunalnog otpada, alge stimuliraju mikrobiološku aktivnost, što ubrzava metaboličke procese i značajno smanjuje zapreminu otpada, osobito onog bogatog organskim sastojcima. Jedna studija (Waste Management, 2020) pokazuje da uz primjenu algi dolazi do višestrukog povećanja broja korisnih mikroorganizama – do 20 milijuna novih svakih par sati – što ubrzava razgradnju organske tvari.

Osim toga, morske alge eliminiraju neugodne mirise (npr. amonijak, sumporovodik) i smanjuju rizik od zapaljenja deponija. Alginat iz algi povećava viskoznost vodenih otopina, a zagrijavanjem nastaje zaštitni gel koji ometa pristup kisika plamenu – što efektivno gasi potencijalni izvor vatre (Marine Pollution Bulletin, 2022). Osim toga, otopine algi smanjuju količinu čestica dima, čime direktno doprinose smanjenju zagađenja zraka.

S druge strane, huminske kiseline imaju izraženu sposobnost vezivanja i neutralizacije teških metala i drugih toksičnih spojeva. Više laboratorijskih ispitivanja (npr. Chemosphere, 2019; Environmental Science & Technology, 2020) potvrđuju da huminske kiseline učinkovito uklanjaju olovo, živu, kadmij, bakar, cink, nikal i krom iz otpadnih voda, kao i aluminij – iako nije teški metal, izrazito je toksičan u okolišu.

Dodavanjem huminskih kiselina u sustave iscjednih voda stvara se reaktivna barijera koja blokira širenje kontaminanata i omogućava njihovu razgradnju. Taj se proces, poznat i kao “permeabilna reaktivna barijera”, sve više koristi u modernim tehnologijama za obradu podzemnih voda i odlagališnog iscjetka (Science of the Total Environment, 2021).

Kombinirana primjena morskih algi i huminskih kiselina pokazala se učinkovitom, sigurnom i ekonomski isplativom metodom za biološku stabilizaciju i smanjenje volumena otpada, uz znatno smanjenje štetnog utjecaja na okoliš. Ovakav pristup može igrati važnu ulogu u budućem održivom gospodarenju otpadom.